B(L)og B(L)ogova

VRHUNSKI Japanski bubnjari su i ove godine gostovali u Zagrebu. Ovoga puta nisam propustio priliku vidjeti ove majstore na bubnjevima.

Preporučam svakome tko ih još nije gledao/slušao da sliejdeće godine odu na njihov koncert. Dio atmosfere sa Osječkog koncerta možete pogledati na Jubitou.

Prošlu nedjelju je na Sljemenu održan muški slalom u skolpu vikend programa Snow Queen Trophy. Ivica je bio drugi, uz podršku 20.000 navijača.

U pauzama između vožnju na Krumpirištu su bendovi zabavljali okupljene, a ovi su uz iće i piće nestrpljivo isčekivali drugu vožnju!

Evo me nazad nakon jednogodišnje apstinencije od blogiranja.
Razlog, IZVRSTAN koncert tamburaškog ansambla FA Turopolje u dvorani Galženica (Velika Gorica). Ovom prigodom je ansambl svirao isključivo obrade popularnih pop i rock skladbi, a kako zvuče možete podledati na Jubotou!

Eto, nakon 2 sata vožnje po pljusku i još sat po kišici sigosmo do Splita. U Tučepima smo stali na kavu i ukupno nakon 7 sati stigli u Dubrovnik. Tko? Marina sa FERa i ja.
Prvo smo otišli na sveučilište uzeti akreditacije i vauchere za sve happeninge gdje se konzumira hrana i piće, pa smo se otišli checkirati u hotel i opet se vratili na sveučilište na koktel dobrodošlice.
Ista priča kao i prošle godine, par kanapeića, šampanjac i muzička pratnja na gitari i flauti. Nakon toga je nas sedmero otišlo na pizzu gdje smo ostali do 23 sata, a nakon toga su se svi razbježali u sobe. I eto mene sada samog sa kompjuterom i pišem ovaj post.

STRAŠNO! Dođeš se zabavljati, a svi odoše spavati. Osim toga izgleda da se u Dubrovniku baš i nema gdje izaći ponedjeljkom navečer, ali nije čak bilo niti dobre volje da odemo pogledati da li radi Mikulandrin pub. I eto, pišem ovaj post prije spavanja, a možda je i bolje tako, barem ću ujutro otići poslušati Ostojića, jedino predavanje (uz Alenovo) koje se na ovogodišnjem CUCu isplati pogledati.

Danas smo Marina i ja bili na Sljemenu, no prvo smo išli na IRB vidjeti mišeke, “presvući” ih i obaviti što već treba. Jedna mišica se tokom noći okotila (ili kako se to već kaže za miševe) pa je bilo zanimljivo vidjeti tek okoćene mišeke.

Nakon kave smo krenuli ka Sljemenu, nekako se parkirali u neizmejrnoj gužvi i po Bikčevićevom  putu se popeli do Runolista. Tamo smo proveli neko vrijeme uz gemište, a onda je došao red i na hranu. Pošto je bila neizmjerna gužva nije ostalo skoro ništa za jesti. Na kraju smo jeli nešto što smo prozvali “plata Runolist”. Zanima li vas kako izgleda ta plata morati ćete pričekati da mi Marina da fotke, a što smo dobili na “plati” … kobasice, zelje, mlince i senf. Pa neka netko kaže da je kod Mibre loše jesti!
Nakon ručka smo se spustili Leustekom. Sve u svemu u zadnji čas jer kad smo stigli u podnožje (blizu žičare) već je bio mrak.

Nekako se čini da ovaj blog sve više poprima obilježja putopisnog bloga kojeg nitko ne čita.
Neki dan kad smo išli na ručak mi je prigovoreno da nisam napisao da se vratio Blaževdolski sistemac. Taj upit potvrđuje gornju tezu.

OK, znači sistemac je opet s nama, čak smo i bili kod njega na 2. tradicionalnom druženju sa DVD-om Blaževdol. Igrali smo nogomet, dečki iz Blaževdola su naredili kotlovinu z grahom, pjevale su se karaoke, igrao stolni tenis, šah, ispijali su se gemišti i tak sve do kasno u noć.
U međuvremenu je održana i vatrogasna vježba gdje su nam dečki pokazali kako se barata sa pneumatskim škarama. Ako nekome treba napraviti kabrio slobodno im se javite, naime, od starog fićeka su u roku od par minuta napravili kabrio, s time da su izrezali i vrata, no nitko nije savršen. Nakon toga su ga i zapalili (benzinom) i demonstrirali gašenje požara.
Sa tog happeninga ima dosta materijala no još nemam link gdje će biti postavljeni na webu, ali kad bude, objaviti ću ga i ovdje.

Tjedan kasnije smo bili kod Drage na rođendanu i kasnije otišli u Aquarius, gdje nam je Elain demonstrirala kako se pleše (i to sve do ranih jutarnjih sati).

Jučer se bilo na koncertu Stampeda u Purgeraju i opet se ostalo do ranih jutarnjih sati. Elain je opet bila u formi, a neki su glumili balkanske seljačine skinuvši se u potkošulju.

Sutra Jadranka i Alen idu u Dubrovnik avionom, a Marina sa FERa (tako je Skala voli zvati, pa ću se i ja poslužiti tim nazivom da je ne bi miješali sa našom Marinom sa IRBa) i ja idemo u ponedjeljak autom. Reklo bi se svakome po zaslugama!
Idemo na CARNetovu korisničku konferenciju koja se već po drugi puta održava u Dubrovniku.

Živi i zdravi smo se vratili sa jedrenja. OK, malo smo preplanuli, ali u tome nema ništa loše. Imali smo genijalno vrijeme tako da smo se svaki dan kupali i sunčali, u stvari je vrijeme bilo i pre dobro tako da smo dobar dio puta od Trsta do Visa morali ploviti na motor, a ne na jedra.
Zbog nedostatka vjetra smo odustali i od prvog plova Viške regate nakon što smo 4.5 sata plutali po moru prevalivši cijelu milju. Ne znam da li nam je više pomogla morska struja ili vjetar kojeg praktički nije bilo.

U svakom slučaju odlično smo se proveli, a fotografije sa komentarima možete pogledati u foto galeriji http://www.irb.hr/cir/galerija/thumbnails.php?album=21

BLiži se odlazak prema Trstu kako bi se ukrcali na jedrilicu i krenuli na put bez računalne opreme, interneta, šefova, korisnika i ostalih ljudi i stvari koje povećavaju razinu stresa.

Evo, dok ovo pišem Božo je krenuo po Josipa i čim njega pokupi dolazi po mene i krećemo prema Trstu. Plan je putovati preko Ljubljane jer je cijelo vrijeme autoput (što mi nekako sumljivo zvuči). U Trstu pogledamo regatu, ostavimo auto ekipi koja je sada na jedrilici, ukrcamo se na jedrilicu i krećemo put juga, tj. prema Visu gdje namjeravamo doći do sljedeće nedjelje.

Sa Visa ćemo trajektom do Splita, a onda ima nekoliko varijanti kako se vratiti u Zagreb, ali o tom’ potom.

Sve u svemu, pošto nećemo imati laptope, internet i ostale blagodati civilizacije, izvještaj sa puta ćemo napisati nakon povratka u Zagreb.

BLago nama što imamo Terezu, uzvikivali su ljudi koji su se našli na roštilj partiju 14.9. kod Trovera.

Tko ili što je Trover ću objasniti u nekom narednom postu, sada je vrijeme da se ispričam što ovaj post nisam prije napisao. Eto, ispriku ću započeti tako što ću se izvlačiti na druge. Branka i Drago mi još nisu dali slike sa tog tuluma, pa samim time nisam imao potrebu pisati o istom!

Dakle, skupilo se društvance, pekli su se čevapi i ražnjiči, popilo se crnjaka i pive, a zanimljivo je postalo kada se ekipa malo opustila (alkohol naime opušta ). Uspjeli smo organizirati da nam Božin buraz donese dvije gitare, pa smo se bacili na sviranje i pjevanje.

A onda je nastupila TEREZA!!! Audio video prizor možete pogledati ovdje, s time da se je bilo pre mračno da bi video nešto i zabilježio, no audio sasvim zorno prikazuje atmosferu sa partija!

BLaževdolski sistemac se vratio u naš kolektiv!!!

Nevjerojatno, ali istinito. U privatnoj tvrtci je izdržao cijeli radni tjedan, a drugi tjedan je već u srijedu dao otkaz. Navodno je bilo zanimljivo na razgovoru sa šefom kada mu je ovaj priopćio da odlazi. Šteta što Blaževdolski sistemac nije imao neku skrivenu kameru da vidimo kako je to bilo, no što je tu je.

Eto, opet smo svi na broju i idemo dalje sa događanjima.